Jedan je mladić imao savršeno srce. Nije bilo crtice ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.Iznenada se pojavio starac i rekao: „Zašto tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?“Starčevo srce je snažnije udaralo, ali je bilopuno ožiljaka.Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se: „Mora da se šališ“, rekao je.Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i daojoj ga.Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja.Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih.Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota? Mladić je neko vrijeme uronio u misli.Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca. Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.